☁Violet Hill☁

Odlutaš ponekad i sanjam sam, priznajem ne ide, ali pokušavam. I uvijek dođe D-moll. Spusti se ko lopov po žicama, ruke mi napuni tvojim sitnicama, i teško prođe sve to.


04.10.2012.

"Nisam ti pričala da sam i ja preživljavala teške boli, da i sada nailaze, da i ja volim duboko i neizlječivo, a beznadežno. Ne čekam ga. Preduslov za sreću je, možda, ništa ne čekati."

"Mislim da svaki čovjek, ako je čovjek, mora imati neke svete, neprikosnovene principe preko kojih jednostavno ne smije preći. Nema cilja koji vrijedi toliko da su zbog njegova ostvarenja sva sredstva dopustiva."

04.09.2012.

"Takva sam i danas, niko me ne iznenadi grubošću, nježnost i dobrota me redovno ganu."

"A on je iskoristio njenu ošamućenost, njeno pijanstvo koje je izazvalo šaputanje lišća u krošnjama iznad njih, i sjene što su mu plesale po licu, i jedan žuti list upleten u njegovu kosu, i dodir njihovih nadlanica, pa ju je snažno privukao i poljubio strasno, mahnito. I da nije imala snage oteti se nego se rasplakala ko kišna godina i kako se on uplašio kad je na licu osjetio njene suze. Pa ju je pitao zašto plače, a kad mu je kazala da je to zbog poljupca on ju je samo pitao je li normalna."

11.07.2012.

„Bos i go. Lijepi bošnjački narod. S licem izmivenim abdestom. U odrpanim dimijama. I bez gumenih opanaka marke Bata izgubljenih u prtini. I bez djece koja su bila malehna da bi mogla trčati ispred četnika."

"Srebrenica je rana Bošnjaka. Ona je rijeka krvi koja će teći dok teče život i jednog jedinog potomka šehida koji pade za taj suri kamen zemlje bosanske. Ona jeste mezar svoga naroda. Ona jeste rana neprebolna nekada nekome. Ali, ona živi dalje. Rane ostaju. Dužni smo da ranu zvanu "Srebrenica" liječimo tako što nećemo dati da padne u zaborav, a onaj ko je zaboravi učinio je zulum sam sebi. Učinio je zulum svome narodu. Učinio je zulum svojoj zemlji. Učinio je zulum hiljadama humki koje prekriva zemlja bosanska, hiljadama očiju čije suze natapaju tu zemlju."

30.06.2012.

"Znam da radi, mila. Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo. A narocito kucka tu. U tvojoj sobi..."

"Nema tih reči koje mogu nadomestiti šibanje godina u lice, i nema te priče od koje se može isplesti mreža za hvatanje vremena… Za sedam jeseni, koji minut posle pola jedan, jedan ili pola dva, i ona će negde zastati pod zamuckujućim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuće… i onda će znati… Sivi dah uspomene pažljivo će oduvati prašinu sa smešne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupile njene ambicije… Uzdahnuće, verovatno… Čestice sjaja rastopiće joj se načas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda u vodi… Biće sama , nadam se… Jer, tad će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina… Tišina… Da… I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo… Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca…Štedeći se… Učeći se kako ću najbolje voleti nju… Kada je konačno nadjem…"

29.06.2012.

"Neki drugi kao ti, ni da ga izmislim, ne postoji."

"Nikad se neću kajati zbog tebe, i nikad neću poželjeti da te nisam srela, jer si jednom bio tačno ono što sam željela i trebala."

28.06.2012.

"Onaj ko obrati pažnju na dan koji traje, otkriva čarobni trenutak. "

"Ne, nisam iznenađena, samo sam razočarana...I ne, ne mrzim te, samo sam izgubila razlog da te volim.."

27.06.2012.

"I ona ljubav kakva god bila, priznajem, meni je valjala, ali duša se predala, srce odustalo. I šta mi ostade? Sjećanje da sam ti se nadala i nada da ću se barem još jednom, nekome tako nadati. Kao što nadah se tebi."

"Veze koje se dese slučajno, traju najduže.."

27.06.2012.

"Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo.Da za mnom ostane nešto kao lepršav trag.I zato ne budi tužna.Toliko mi je stalo da ostanem u tebi budalast i čudno drag."

''Ako je loše voljeti kišu, tišinu, knjige, laganu muziku i šume, ako je loše biti sretan dok gledaš zvijezde i zamišljaš neke druge, nepoznate svjetove, a u njima vidiš svoju ljubav, kako te čeka, nasmijana; ako je loše biti čovjek kome su osjećnja iznad materijalnih stvari i koji čezne samo za romantikom, upaljenom svijećom i dodirom, iskrenim i toplim, onda sam najgora na svijetu...''

20.06.2012.

"Here is a letter to everyone. You open it. It says, Live. "

"Muškarac koji rasipa poglede na mnoge žene, nikad ne može da osvoji potpuno srce jedne žene."

20.06.2012.

Paradoks našeg vremena

"Danas imamo veće kuće, a manje porodice. Više udobnosti, ali manje vremena. Imamo više diploma, ali manje zdravog razuma. Više znanja, ali manje rasuđivanja. Imamo više stručnjaka, ali i više problema. Više medicine, ali manje zdravlja. Trošimo neodgovorno. Smijemo se malo. Vozimo brzo. Prebrzo se ljutimo. Ustajemo kasno. Čitamo malo. Gledamo TV puno. Molimo se rijetko. Uvećavamo našu imovinu, ali snižavamo naše kriterije. Pričamo puno, volimo suviše malo i lažemo suviše često. Naučili smo kako živjeti, ali ne i što je život. Dodajemo godine životu, a ne život godinama. Imamo više zgrade, ali kraće vidike. Šire puteve, ali uža gledišta. Trošimo više, ali imamo manje. Kupujemo više, a uživamo u tome manje. Bili smo čak na Mjesecu, ali imamo problema preći ulicu do naših susjeda. Zagospodarili smo s vanjskim svijetom, ali ne i unutarnjim. Podijelili smo atom, ali ne i naše predrasude. Pišemo više, učimo manje. Planiramo više, ali završavamo manje. Naučili smo žuriti, ali ne i čekati. Imamo veće prihode, ali manje morala. Pravimo više računala da sadrže više informacija, da bi proizveli više kopija, ali imamo manje komunikacija. Težimo za količinom, a manje za kvalitetom. Ovo su vremena brze hrane i spore probave, velikih ljudi, a malih karaktera. Više slobode, a manje zabave. Više vrsta hrane, ali manje hranjivosti. Vremena dvostrukih primanja, ali i razvoda. Modernijih kuća, ali razorenih domova. Pretpostavljam, da od danas nećeš čuvati ništa za posebne prilike u životu, jer je svaki dan u tvom životu poseban. Traži znanje, čitaj više, sjedni na terasu i uživaj u pogledu, ne obraćajući pažnju na svoje potrebe. Provedi više vremena sa svojom porodicom i prijateljima, jedi omiljenu hranu i posjeti mjesta koje voliš. Život je lanac od trenutnih užitaka, nije samo preživljavanje. Izbaci iz svog rječnika fraze poput „jednog od tih dana“ i „jednog dana“. Napišimo pismo sa značenjem „Jednog od ovih dana“. Recimo porodici i prijateljima koliko ih volimo. Ne odugovlačimo ništa što će donijeti osmijeh i zadovoljstvo u naše živote. Svaki dan, svaki sat i svaka minuta je posebna. I nikada ne znaš da li će to biti tvoja posljednja."


Stariji postovi

☁Violet Hill☁
Lets start all over again.


37976