“Nisam ti pričala da sam i ja preživljavala teške boli, da i sada nailaze, da i ja volim duboko i neizlječivo, a beznadežno. Ne čekam ga. Preduslov za sreću je, možda, ništa ne čekati.”

“Mislim da svaki čovjek, ako je čovjek, mora imati neke svete, neprikosnovene principe preko kojih jednostavno ne smije preći. Nema cilja koji vrijedi toliko da su zbog njegova ostvarenja sva sredstva dopustiva.”

Nastavi čitanje →

“Takva sam i danas, niko me ne iznenadi grubošću, nježnost i dobrota me redovno ganu.”

“A on je iskoristio njenu ošamućenost, njeno pijanstvo koje je izazvalo šaputanje lišća u krošnjama iznad njih, i sjene što su mu plesale po licu, i jedan žuti list upleten u njegovu kosu, i dodir njihovih nadlanica, pa ju je snažno privukao i poljubio strasno, mahnito. I da nije imala snage oteti se nego se…

Nastavi čitanje →

„Bos i go. Lijepi bošnjački narod. S licem izmivenim abdestom. U odrpanim dimijama. I bez gumenih opanaka marke Bata izgubljenih u prtini. I bez djece koja su bila malehna da bi mogla trčati ispred četnika.”

“Srebrenica je rana Bošnjaka. Ona je rijeka krvi koja će teći dok teče život i jednog jedinog potomka šehida koji pade za taj suri kamen zemlje bosanske. Ona jeste mezar svoga naroda. Ona jeste rana neprebolna nekada nekome. Ali, ona živi dalje. Rane ostaju. Dužni smo da ranu zvanu “Srebrenica” liječimo tako što nećemo dati…

Nastavi čitanje →

“Znam da radi, mila. Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo. A narocito kucka tu. U tvojoj sobi…”

“Nema tih reči koje mogu nadomestiti šibanje godina u lice, i nema te priče od koje se može isplesti mreža za hvatanje vremena… Za sedam jeseni, koji minut posle pola jedan, jedan ili pola dva, i ona će negde zastati pod zamuckujućim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuće… i onda će znati……

Nastavi čitanje →

“I ona ljubav kakva god bila, priznajem, meni je valjala, ali duša se predala, srce odustalo. I šta mi ostade? Sjećanje da sam ti se nadala i nada da ću se barem još jednom, nekome tako nadati. Kao što nadah se tebi.”

“Veze koje se dese slučajno, traju najduže..”

Nastavi čitanje →

“Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo.Da za mnom ostane nešto kao lepršav trag.I zato ne budi tužna.Toliko mi je stalo da ostanem u tebi budalast i čudno drag.”

”Ako je loše voljeti kišu, tišinu, knjige, laganu muziku i šume, ako je loše biti sretan dok gledaš zvijezde i zamišljaš neke druge, nepoznate svjetove, a u njima vidiš svoju ljubav, kako te čeka, nasmijana; ako je loše biti čovjek kome su osjećnja iznad materijalnih stvari i koji čezne samo za romantikom, upaljenom svijećom i…

Nastavi čitanje →

Paradoks našeg vremena

“Danas imamo veće kuće, a manje porodice. Više udobnosti, ali manje vremena. Imamo više diploma, ali manje zdravog razuma. Više znanja, ali manje rasuđivanja. Imamo više stručnjaka, ali i više problema. Više medicine, ali manje zdravlja. Trošimo neodgovorno. Smijemo se malo. Vozimo brzo. Prebrzo se ljutimo. Ustajemo kasno. Čitamo malo. Gledamo TV puno. Molimo se…

Nastavi čitanje →